Družba sestara Kraljice svijeta 06. 10. 2013. proslavila je svoj Zlatni jubilej – 50. g. od početka Družbe. Tijekom cijele jubilarne godine sestre su se pripremale velikom devetnicom – kroz devet mjeseci svakodnevno su molile cijeli Ružarij Blažene Djevice Marije i svakog šestog u mjesecu zahvalnom molitvom i klanjanjem pred Presvetim Oltarskim sakramentom, zahvaljivale Bogu za sve primljene milosti kroz proteklih pedeset godina.
Za sam dan proslave, sestre su imale trodnevnicu u župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Slavlje je počelo u subotu, 05.10., u dvorani Nazaret, održavanjem svečane Akademije. Sestre su uz pjesmu, prezentacijsku povijest Družbe i recitalom: “Nađosmo ognjište svoje”, nastojale s vjernicima podijeliti svoj pedeset godišnji hod u Katoličkoj Crkvi i služenju Kristu kroz zavjete i brigu za ono što je Gospodnje. Za taj događaj je postavljena izložba slika iz života i rada sestara.
Vrhunac slavlja je bio u nedjelju – 06. listopada 2013. kada su sestre, u župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici, svečanom Euharistijom, koju je predvodio pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško sa većim brojem svećenika, izrekle Bogu svoj svečani „BOGU HVALA.“
Na početku Euharistijskog slavlja sestre je pozdravio mjesni župnik vlč. Norbert Ivan Koprivec.
Otac biskup u svojoj čestitki je rekao: „Cijenjena vrhovna voditeljice, sestro Terezija, draga Družbo sestara Kraljice svijeta – čestitam Vam zlatni jubilej Družbe, prenoseći čestitke našega nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, u čije sam ime ovdje u euharistijskome slavlju dana Gospodnjega.
Na ovaj najizvrsniji način zahvaljujemo za vas i za milosti koje nam je Bog podario po vašemu odazivu, po vašoj darežljivosti i služenju. Prinosimo Bogu i sve vaše nakane za budućnost Družbe koja je usko povezana s izgradnjom Crkve u duhu Drugoga vatikanskog koncila. U ovu euharistiju unosimo molitve za sve koji su pridonijeli nastanku i razvijanju Družbe, za žive i pokojne, naročito za utemeljitelja, oca Ivana Jägera. Svoje molitve uzdižemo Bogu da nas prati Duhom Svetim i da nas obogaćuje novim životima koji Bogu ne uskraćuju svoga odgovora kada ih zove u služenje u svećeničkome i redovničkome zvanju.
Braćo i sestre, sve se to događa u ovome predivnom ozračju velikogoričke župe; župe, mjesta koje je vlastito karizmi sestara Kraljice svijeta. U tome smislu čuvaju snagu proroštva koja nije oslabila, jer je župa dragocjenost. U njoj žive vrijednosti koje su u suvremenosti često ugrožene. I upravo ova župa pokazuje ljepotu župnoga života, zahvaljujući ljudima koji svjedoče svoju vjeru.“
U svojoj Homiliji, otac Biskup je istaknuo: „Istina je da Bog dopire do srca čovjekova, ali i čovjek, ako mu je doista do nečega stalo, svojim življenjem, svojom ljubavlju ponire u otajstvo u kojemu sjaji vjera. Ako netko istinski traži vjeru, njezine će tragove sigurno pronaći idući putem ljubavi. A nju može živjeti svatko. Taj put nikomu nije zatvoren.
Što se pak nas kršćana tiče, Koncil nas uči i toliko smo puta to čuli, da smo svi pozvani na svetost i primili smo vjeru koja uvodi u Božju pravednost (usp. Lumen Gentium 32). Svima nam je povjereno to dragocjeno dobro, dar i poklad koji ne treba samo čuvati, nego – kako kaže apostol Pavao – raspirivati; držati živim, gorućim. Kako? Svaka krjepost raste u mjeri u kojoj se vrši, u kojoj se djeluje i vježba, poput talenata iz Isusove prispodobe. Naš je kršćanski poziv vršiti ne samo djela ljubavi, nego i djela nade i djela vjere …
Vapimo s apostolom: Umnoži nam vjeru! Ako nam ne pomogneš, Gospodine, kako ćemo? Vidiš da smo slabi; nosimo u sebi nešto što je maleno, krhko i nestalno …
Čuli smo da poteškoća nije u njegovu umnažanju (dar vjere), nego u čuvanju i raspirivanju dara koji već postoji, u dostatnosti, u izobilju, jer je izobilje Božja mjera. Zato se u prispodobi našlo zrno gorušice …
Isus kaže da trebamo reći tek da smo sluge beskorisne. Ne zvuči privlačno danas, kada je važno steći ime, uspjeh; pokazati sposobnosti i rezultate; pokazati korisnost. S druge strane, Isus Petru jamči da će čovjek koji krene putem ne navezanosti na zemaljsko primiti puno više od onoga što ostavlja (usp. Lk 18, 29-30). I ovdje se radi o tome da vidimo onkraj…, da gledamo pogledom vjere i vidimo komu u konačnici služimo; Kralju čije je kraljevanje služenje …
Mi ovdje, zahvaljujući sestrama, svjedočimo – rekao bih proročki – nešto drugo. Njihov nas jubilej učvršćuje u vjeri, u strpljivosti. Vraća snagu spomena i zahvalnosti. Njihova pojavnost na ulicama; njihovo djelovanje u župi govori ne samo o važnosti drukčijega pristupa vremenitosti, nego i na važnosti života iz vjere.
Usporedno s događajem Drugoga vatikanskog koncila i rađanjem novih oblika prisutnosti Crkve u društvu, rođene su i one, kao dar župnomu apostolatu. Njihov se poziv može živjeti samo iz vjere. Nema čvrstih oslonaca u svijetu. Molimo da vam Bog trajno daruje svoju snagu i raspiruje milosni dar u vama. Od srca vam hvala! I neka vam uvijek pruža utjehu Marija Kraljica svijeta, čudesna vladarica-službenica Gospodnja. Ona vas trajno uči kako ostati znakom vječnosti u prolaznosti.”
Iza pričesti, sestre su obnovile svoje zavjete iz pobožnosti i svečano zapjevale “Tebe Boga hvalimo.” Svečanost je završila govorom o. Ivana Štanfela DI, koji je sestre ohrabrio i istakao jedinstvenost njihove svrhe i važnost vjernosti Kristu i Crkvi, te zahvalnom riječi s. Terezije Šarčević vrhovne voditeljice Družbe. U ime župljana sestrama se zahvalila gospođa Snježana Kirinić Grubić, te predala 50 ruža u znak zahvalnosti za dugogodišnje služenje sestara u župi. Slavlje je završeno druženjem na zajedničkom objedu.
