Naša Udruga prijatelji blagoslova Marije Kraljice svijeta postojana je u rastu, duhovnim susretima i dobrim djelima. Svakog 22. u mjesecu, u svim podružnicama Udruge članovi se sastaju i mole. Taj dan u mjesecu je i dan kada naše sestre više bdiju nad svojim duhovnim rastom u zajedništvu sa članovima naše šire Družbe. U „jakim“ vremenima Liturgijske godine (Došašće, Korizma), članovi Udruge imaju svoje duhovne obnove pod vodstvom svećenika ili naših sestara.
Tako smo i ove godine, uoči I. nedjelje Došašća organizirali duhovnu obnovu za članove Udruge u Velikoj Gorici i cijeloj zagrebačkoj regiji. Odazvao se veliki broj naših članova. Duhovnu obnovu je vodio fra Branko Lipša kapucin, župnik u Dubravi. Budući da smo bili na na završetku Jubileja Godine milosrđa, fra Branko se poslužio enciklikom pape Franje „Lice milosrđa“, želeći nam na srce staviti milosrđe kao osnovnu komponentu kršćanstva.
Posebni naglasak je stavio na VJERU, kao nužnu sastavnicu našeg kršćanskog života. Bez vjere nema ništa. Vjerujem li da Bog zna najbolje što je za mene dobro? Mogu li se u svojem životu potpuno osloniti na vjeru? Po njoj ćemo prepoznati i Isusa kao Lice milosrđa – „Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste…“ Iz toga proizlazi da smo i mi, ili bi trebali biti „lice milosrđa“.
Isus iz Nazareta nam kaže: „Tko vidi mene, vidi i Oca.“ Isus je svojim riječima, djelom, cijelom osobom Božje milosrđe. Isus je uvijet našega spasenja. Milosrđe nam objavljuje Presveto Trojstvo, ono je posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi u susret. Milosrđe je temeljni zakon u srcu svakoga čovjeka kada gleda iskrenim očima brata kojeg susreće na životnom putu. Milosrđe je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek usprkos ograničenju zbog svoga grijeha. Godina milosrđa je završila, ali mi trebamo nastaviti biti dijete milosrđa. O milosrđu se može u beskraj lijepo govoriti, ali milosrđe treba ŽIVJETI. U prošlosti je Crkva bila dosta stroga, ali nakon II. Vatikanskog sabora Crkva – Kristova Zaručnica više voli MILOSRĐE nego strogoću. To je jedino što Crkva treba ostvariti – biti milosrdna prema najmanjima.
Fra Branko je posebno naglasio, da svaka Udruga se ostvaruje po ZAJEDNIŠTVU, bez kojeg nema duhovnog rasta. Svakodnevno stati pred svetohranište i dopustiti da te Isus ozrači kako bi i ti mogao druge zračiti Isusom.
Još jedna važna komponenta kršćanskog života jest OPRAŠTANJE. Petar pita Isusa, do koliko puta? Do sedam puta, ma ne toliko, nego do sedamdeset puta sedam, a to je UVIJEK. Nama to baš i ne ide. Isus nas opominje da bi mogli loše proći ako ne oprostimo bratu svome. Oprostiti i moliti oproštenje u našem društvu baš nije popularno, ne ide nam. Ponekad su to samo riječi, a Isus traži da svjedočimo, provedemo u djelo. Bog je nama sve oprostio, a mi ne možemo ni sitnice. Papa nas opominje da bez oproštenja nema ni vjere. Odbaciti srdžbu, mržnju, svađu, nužno je za sretan život. Kako netko tko je Isusov može imati mržnju u sebi? Mržnja nikada nema smisla jer razara osobu koja mrzi a onome koga se mrzi ne čini baš ništa. On živi sasvim sretno.
Mi, članovi Udruge, moramo biti molitelji, naše zajedništvo je snaga Crkve. Naša vjera je djelatna a ne puka znanost, iz naše vjere proizlazi blagoslov. Gdje god su kršćani, svatko mora naći oazu mira – milosrđa. Jer, prva istina Crkve je Kristova ljubav koja se očituje u opraštanju i sebedarju.
Duhovan obnova treba biti poniranje u svoju nutrinu, moju, ne tuđu. Pitati se: Kakva sam ja, a ne misliti, kakav je onaj pored mene.
Kao primjer milosrđa i praštanja, fra Branko se zaustavio na prispodobama iz Lukina evanđelja: Izgubljena drahma, Izgubljena ovca i Izgubljeni sin – milosrdni otac. Ponirući u sebe dolazimo do zaključka da smo grešni, trebamo se vratiti svome Ocu i priznati svoj grijeh te se iskreno pokajati.
Bio je to plodonosan susret s izmjenom iskustava i završetkom moleći Srednji čas. Članovi Udruge su krenuli u vjeri, ljubavi, milosrđu, kajanju i oproštenju živjeti svoj Advent, čekajući konačni Isusov dolazak. Bdijući u nadi.
Preporučeni postovi
