Nekoliko sestara iz naše kućne zajdenice u Velikoj Gorici priključilo se župnom hodočašću u Karlovac. O tome kako je na hodočašću bilo napisala nam jedna hodočasnica.
„IDITE K JOSIPU“
Blagdan svetog Josipa radnika proslavili smo u Nacionalnom svetištu u Karlovcu koje je ovom velikom svecu i zagovorniku posvećeno. Krenulo smo s dva autobusa ispraćeni blagoslovom našeg župnika Norberta, a pod vodstvom đakona Matije i sestara iz Družbe sestara Kraljice svijeta. Svoj hodočasnički put do Karlovca ispunili smo molitvom, pjesmom i ugodnim razgovorom. Po dolasku u svetište dočekao nas je upravitelj svetišta mons. Antun Sente i zaželio dobrodošlicu te ugodan boravak u svetištu.
Budući da je svatko od nas nosio u svojim srcima kako osobne tako i zajedničke nakane tako da smo se prije početka euharistijskog slavlja utekli zagovoru sv. Josipa i radosna srca sudjelovali u samom slavlju koje je predvodio vlč. Stjepan Tenšek, župnik u Šćitarjevu. Velika nam je radost bila kad nam se u homiliji obratio naš đakon Matija te uputio poticajne riječi, da se zahvalna srca utječemo zagovoru svetog Josipa tog zatajnog muža, ali odgovornog u služenju Bogu i ljudima. Riječ je o svecu o kojem nije puno zapisano, ali zato su njegova djela u brizi za Božjeg Sina najbolje svjedočanstvo ljubavi koje se daje do kraja. Tako je i zadatak nas kršćana da dajemo svjedočanstvo ljubavi tamo gdje živimo i radimo dajući sve od sebe kako bi do izražaja došla Božja ljubav koja nas sve preobražava.
Nakon misnog slavlja obilaskom oko kipa svetog Josipa utekli smo se još jednom zagovoru svetog Josipa kako za nastavak našeg hodočasničkog puta tako i za sve one potrebe koje svatko od nas ima.
Svoj hodočasnički hod nastavili smo prema Kamenskom gdje smo se upoznali s poviješću i djelovanjem otaca Pavlina kako nekad tako i danas. Uočili smo da je ovaj red pretrpio dosta teška vremena od osnutka preko ukidanja, do ponovnog rasta i procvata. No, njihova povijest nam pokazuje kako se isplati biti Bogu vjeran te se boriti za ono što je Božje.
Da je tome tako potvrdila nam je i povijest svetišta Gospe Volajske u mjestu Volavje kao staro Marijansko svetište, ali nažalost pomalo u zaboravu s obzirom na sve veći broj iseljavanja. Nadamo se da će doći do procvata naše domovine koja ima sve preduvjete za dobar život. Zato je i ovaj naš hodočasnički hod uz molitveni cilj imao i cilj upoznavanja kulturnog bogatstva naše Domovine te čuvanja nacionalne svijesti.
Molimo i radimo da po zagovoru svetog Josipa radnika i naša Domovina bude mjesto gdje ljudi žive u vjernosti Bogu jer će tako doći do napretka i rasta svekolikog dobra našeg naroda. S tim željama i molitvama završili smo naš hodočasnički dan u radosti i zahvalnosti.
„O mili, blagi, strpljivi i ponizni sveti Josipe
uzmi nas sve za svoju djecu
i budi nam uvijek dobar i vjeran otac.
Amen.“
Hodočasnica
Preporučeni postovi
