„Uzdignimo svoja srca Kristu i postanimo pjevači nade u svijetu obilježenom s previše očaja…“ (papa Franjo)
Godišnji susret sestara započele smo euharistijskim slavljem na blagdan sv. Josipa radnika koje je predslavio fra Goran Rukavina. U homiliji izdvojio je tri karakteristike sv. Josipa: On je bio radnik iz Nazareta, njegov je rad bio običan, to je bilo drvo, čekić, ruke uprljane od posla. Ali Bog je upravo taj jednostavni rad uzvisio. Isus je rastao u radionici sv. Josipa i po sv. Josipu vjerojatno je učio i što znači imati strpljenje, odgovornost, točnost, poštovanje. Pa isto tako evo vi sestre, pa i mi fratri, sve ono što čovjek nekako radi uvijek treba imati pred očima te uzore. I uvijek imamo na pameti da ništa nije nevažno kad se čini s ljubavlju pa kakav god to posao bio. Pa čak i onda kada se zaspe😊 Josip je zaštitnik i čuvar, Bog mu je povjerio Mariju i Isusa. Bio je njihova zaštita, njihova sigurnost, njihova tiha snaga. A isto tako ja vjerujem da i vi sestre u svojim zajednicama često morate nositi tu istu ulogu. I čuvati duh molitve, štiti one koje su slabije, pa bdjeti u tišini nad potrebama drugih. Možda vas svijet ne vidi, često puta, što činite i na koji način, ali vidi Bog i onda to cijeni. Svi znamo Josip je svetac tišine, u svijetu buke i potrebe za priznanjem Josip nam pokazuje ljepotu tihe prisutnosti. On je bio prisutan, vjeran, spreman poslušati Boga i djelovati. Nije tražio sebe, nego uvijek volju Božju.
Nakon zajedničkog doručka započele smo radni dio koji se sastojao od izlaganja na temu 12 stupnjeva poniznosti i oholosti prema sv. Bernardu iz Clairvauxa koje je pripremila i vodila s. Marina Lukač, potom smo imale rad u skupinama te na kraju izlaganje o radu u skupinama.
Dvanaest stupnjeva poniznosti (po uzlaznom redu):
– Očitovati uvijek poniznost srca i tijela očima uprtim u zemlju
– Neka monah govori malo mudrih riječi, ali nikada povišenim glasom
– Neka ne bude sklon i pripravan na smijanje
– Šutjeti ako nije pitan
– Poštivati ono što zahtijeva opće pravilo u samostanu
– Smatrati sebe i očitovati se nižim od svih
– Upoznavati i vjerovati da je nekoristan i nedostojan za sve
– Ispovijedati (priznavati) pogrješke
– Poslušno prihvaćati poteškoće i neprilike
– Podložiti se potpunom poslušnošću starijima
– Ne ljubiti svoju volju
– U strahu Božjem neprestano se čuvati grijeha
Dvanaest stupnjeva oholosti (po silaznom redu):
– Znatiželja koja nas – očima i drugim osjetilima – zabavlja stvarima što se nas ne tiču
– Ležernost duha, što se očituje pri izgovaranju bilo veselih bilo žalosnih vijesti nehajnim načinom
– Neumjesno veselje, što se očituje u lakoći smijanja
– Razmetanje, što se očituje u pretjeranom govoru
– Posebno hvaljenje sama sebe prikazivanjem svojih privatnih poslova
– Drskost smatrati sebe svetijim od svih
– Obijest miješanja u sve stvari
– Braniti se od pogrješaka nepriznavanjem
– Prividna ispovijed (priznanje) što se javno očituje po strogim nalozima i zapovijedima
– Buna protiv starješine i braće
– Sloboda griješenja
– Navika griješenja
Popodnevni dio započele smo u 14.00 sati ekonomskim izvješćem koje je pripremila i vodila s. Anica Ćurić. Poslije kratke okrepe nastavile smo meditativnom molitvom krunice koju su pripremile sestre iz Velike Gorice te zaključcima susreta. Na kraju dana zajedno smo imale ispit savjesti pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u milosnoj godini Jubileja te svečanu Večernju.
Drugi dan smo hodočastile iz Velike Gorice pješice/automobilom u svetište Majke Božje u Vukovinu gdje nas je srdačno primio župnik vlč. Siniša Hegedušić. Susret smo započele euharistijskim klanjanjem kojeg su animirali mladi župe, potom je slijedila sveta misa koju je predslavio župnik vlč. Siniša Hegedušić i na kraju kratko druženje sa župljanima. Poslije objeda kojeg su pripremile sestre iz Velike Gorice uputile smo se svojim kućama.
