„Vikend u samostanu“ od 14. do 16. lipnja 2024.
Početkom mjeseca lipnja, sestre su organizirale vikend u samostanu za djevojke od sedmog razreda. Plakate smo podijelili na nekoliko zagrebačkih župa. Odazvalo se šest djevojaka, među njima i dvije koje pohađaju fax. U petak u večernjim satima, našim kombijem uputili smo se do prijavljenih djevojaka. Došli smo po njih pred njihove kuće. Uzbuđenje je bilo obostrano. Dirljivo je bilo gledati ispraćaj njihove obitelji. Žele vidjeti kamo idu njihove djevojke. Djevojke su se raspričale u kombiju kao da se oduvijek poznaju. Spontanost i prihvaćenost. Osluškivale smo njihove razgovore i povremeno trebalo je odgovoriti na njihova znatiželjna pitanja. Pred dolazak u glavnu kuću sestre su nas dočekale raširenih ruku. Prvo večera, omiljeni mladenački specijaliteti. Zatim slijedi spavanje. Spremne sobe čekaju, ali one bi najradije sve u jednu sobu. Ipak smo se uspjeli dogovoriti, da svi budu zadovoljni. Sutradan sve na nogama u ranim satima. Premda nenaspavane, slijedila je jutarnja molitva u samostanskoj kapelici. Doručak u drugoj kući, veseli ih prelazak iz kuće u kuću. Djevojke su dosta otvorene. Kao da su nas tjerale da što prije počnemo sa programom. I tako je i išlo. Dan smo započeli sa svetom Misom u našoj kapelici, koju je predslavio fra Mišo Biskup. S. Anica ima svoj program u subotu do podne. Dosta aktivno sudjeluju u programu. U poslijepodnevnim satima, nakon pauze, preuzima ih s. Marina. Prezentacija popraćena fotografijama. Uključuje se one u diskusiju nakon prezentacije. Nakon kraće pauze uputili smo se u kapelicu na molitvu, sestre i djevojke. Njima je to prvo iskustvo moljenja časoslova i drugih molitava sa redovnicama. Sve teče u najboljem redu, kao da su oduvijek sa nama molile. Sad opet večera. Program je malo stisnut, jer bi htjeli da sve teče prema programu. Valjalo je gledati nogometnu utakmicu i žustro navijati za našu Hrvatsku. Djevojke se opustile, pjevaju, navijaju, ne ide se nikome iz dvorane. Ali nas je čeka ručni rad. Željele smo da si svaka djevojka izradi narukvicu sama za sebe. Učili smo ih tom poslu i na kraju su bile oduševljene, jer nose narukvicu koju su same napravile. Valjalo je poći na počinak. Djevojke nisu umorne, dugu u noć prepričavaju protekli dan. Osvanula je nedjelja. Zajednički pošli smo na svetu misu kod naših franjevaca kapucina. Uslijedio je doručak. Novi program do podne preuzima s. Katarina. Prezentacija o osobnom pozivu u redovnički život, popraćena fotografijama. Na kraju podijelila im je nekoliko pitanja na koja su mogli pismeno odgovoriti. Dale su se one na ozbiljno pisanje. Slijedila je kratka pauza. Pošli smo onda na zajedničku molitvu i slijedi svečani ručak. Sestre i djevojke. Opraštamo se jedni s drugima. Djevojkama je teško krenuti nazad, rado bi još ostale. Samo neka njihova zapažanja: „Bilo nam je lijepo“. „Jako je brzo završilo“. „Kad ćemo opet moći doći“. „I ja bih htjela biti kao vi„. „ Doći ćemo vas posjetiti samo onako“. „ Ja bih još ostala“. Uslijedio je oproštaj sa djevojkama. Žalosne su one a i mi sestre jer pomladile su samostan svojim kratkim boravkom. I opet svi sjedamo u kombi, vozimo se do Mlake, Lomnice, Gradića i Velike Gorice. Red je sve vratiti njihovim kućama. Do sljedećeg susreta, neka nas sve prati zagovor blažene Djevice Marije Kraljice svijeta.
s. Marta Jozić
