Hodočašće u Marija Bistricu
Za vrijeme domovinskog rata, posebno sačuvana od stradanja, ostala je Velika Gorica. Tome u čast, organizirano je, a sada već i po 23. put
Za vrijeme domovinskog rata, posebno sačuvana od stradanja, ostala je Velika Gorica. Tomu u čast, organizirano je, sada već, 23. put zavjetno – zahvalno hodočašće u Mariju Bistricu. Zahvalni hodočasnici pješače 42 kilometra, nebeskoj Majci u čast u svetište Majke Božje Bistričke.
Tako smo se i mi, 06. 09 u 5 sati ujutro ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije uputili svojim nogama kroz zajedničku nakanu, ali smo ponijele i svoje osobne nakane i preporuke. Mi, najmlađe članice naše Družbe: Zorica, Anamarija, Ivana i Milica u društvu s. Matije, s. Katarine i s. Ljubice, slijedile smo križ, te sretno stigle do odredišta oko pola pet popodne. Moleći krunicu, pjevajući Majci Božjoj, par puta smo stali da prikupimo snage za daljnji hod. Vrijedni redari su pazili da bude sve u redu i da se iznemoglima pruži pomoć. Od Kašine do Laza posebnu čast da nosi križ koji je predvodio hodočasnike, imala je s. Katarina. Tako se rijeka neumornih hodočasnika spustila sve do Marije Bistrice, prolazeći pored predivnim cvijećem ukrašenim kućama. Posebno je bilo stići u samo svetište. Na večernjoj sv. Misi, zagrlilo nas je toplo Sunce i ugodno vrijeme. Svetu Misu je predvodio biskup mons. Valentin Pozaić, koji nas je duhovno obnovio sa poticajnom, pohvalnom i lijepom propovijedi. Nakon sv. Mise, uputili smo se u svetište i otišli oprostiti se od Majke Božje Bistričke. Pjevajući joj pjesme, u koloni smo se išli oko oltara gdje je čudotvorni kip Majke Božje. Vladalo je zahvalno ozračje. Nakon oproštaja, neko vrijeme smo čekale autobuse uz večernju zvonjavu s Crkve koja je odjekivala mjestom. Tako smo se polako, u ugodnom noćnom vremenu, zaputili prema autobusima i stigli kućama oko pola deset.
I ako umorni od puta, vratili smo se s novom snagom i nadom, te zahvalom što je baš ovo mjesto bilo posebno sačuvano za vrijeme domovinskog rata.
