Godišnji susret sestara održao se u Zagrebu od 02. d0 03. travnja. Prvi dan je bio radni, a drugi dan sestre su hodočastile u svetište Milosrdnog Isusa u Trnovčići. Euharistijsko slavlje u kapelici glavne kuće imao je vlč. Ivica Raguž te nakon doručka predavanje na temu Djevičanstvo i redovništvo s naglaskom na BDM. U svom izlaganju Vlč. Raguž je napravio jedan povijesni presjek samog poimanja i shvaćanja djevičanstva kako u SZ, tako i u NZ. „Dakle, treba imati na umu da, djevičanstvo i ostali zavjeti proizlaze iz činjenice da je Bog postao čovjekom zahvaljujući BDM. Sada je omogućeno čovjeku, zamislite, da se spoji sa samim Bogom. To nije bilo moguće u SZ, starozavjetni vjernik to očekuje, kad ćeš doći Bože, kad ćemo se mi moći s Tobom sjediniti. Čovjeku je moguće samo da živi u bračnom staležu, nema još spajanja s Bogom. A sada, zahvaljujući BDM, koja je potpuno djevičanska duša, koja je primila Boga, postala i duhovna i tjelesna majka, čovjek može postati jedno i dušom i tijelom sa samim Bogom. Zato je djevičanstvo izričaj vjere u Isusa Krista Boga i čovjeka. Kriza djevičanstva i redovništva, možemo reći, je kriza i vjere u Isusa Krista, kriza pobjede nad ovim svijetom. To znači da nema više ljudi, da je malo onih koji se odlučuju za redovništvo, svećeništvo. To je znak da se manje vjeruje u Isusa Krista, da se manje pobjeđuje ovaj svijet i da čovjek više nije slobodan od ovoga svijeta. Dakle, evanđeoski savjeti su, zavjeti ili geste i načini čovjekove slobode. Tako ih i treba živjeti. Što više živim svoje redovničke zavjete postajem slobodniji od navezanosti na ovaj svijet, slobodniji od navezanosti na sebe i slobodniji za Isusa Krista.“
U drugom dijelu svoga predavanja vlč. Raguž je govorio o 4 stadija ili vida ljubavi u redovničkom životu. Ljubav ima 4 vida, svaka ljubav, pa tako onda i ljubav prema Kristu – redovnička ljubav: 1. LJUBAV RANJAVA – STVARA RANU, 2. LJUBAV VEZUJE, 3. LJUBAV SLABI, 4. LJUBAV TE ČINI POTPUNO NEMOĆNIM. „Tako se kroz ova četiri vida očituje što čini svaka ljubav. Najprije ljudska ljubav, a onda i božanska ljubav u čovjeku. Zato duhovni pisci govore o silovitosti ljubavi. Ona kada te zahvati ona te prvo ranjava te, zatim te veže, čini slabim i na kraju potpuno nemoćnim. Možemo reći da na tom prvom stupnju isključene su sve druge emocije. Na drugom stupnju tvoj duh, tvoje pamćenje je obuzeto Ljubljenim. Na trećem stupnju postoji samo Ljubljeni i nitko drugi. I četvrti stupanj je stupanj nezasitnosti. Ili na prvom stupnju ljubav se očituje kao nešto što je bolje od svega. Na drugom stupnju kad si vezan osjećaš svu žestinu ljubavi. Na trećem stupnju osjećaš svu silovitost ljubavi, gotovo nasilje u ljubavi. I u četvrtome stupnju si potpuno spojen s Ljubljenim, ne možeš više uopće živjeti bez Njega. Sve ovo se događa kod svake istinske ljubavi, a onda sve još više intenzivnije događa u odnosu prema Isus Kristu i to se još više očekuje od redovnika i redovnica.“
Nakon ručka i kratkog predaha sestre su nastavile radni dio koji je vodila s. Marina Lukač na temu: Razlučivanje – preispitivanje ponašanja i njegovih posljedica. Stavljajući naglasak upravo na samo razlučivanje u redovničkom životu koje nam treba biti od pomoći u usklađivanju osobnog – zajedničkog života sa životom Isusa Krista. Jer ne ispitujemo samo greške u svom životu, nego koliko je moj život sličan Kristovu životu. Nakon izlaganja sestre su imale rad u grupama gdje su promišljale o dvjema naoko oprečnim, ali povezanim temama. Prva skupina: MOJA SESTRA – BLAGOSLOV ILI PROKLETSVO, druga: MOJI ZAVJETI – KOČNICA ILI VJETAR U LEĐA, treća: ZAJEDNIŠTVO – POTICAJ ILI SAMOĆA. Na kraju prvog, radnog, dana sestre su imale zajedničko druženje uz tombolu. U svom završnom govoru s. Marina je zahvalila svim sestrama na dolasku i osobnom doprinosu kako bi i ovogodišnji susret uspio te kako bismo svaka osobno ponijele ponešto korisno za svoj život. Neka nas na našem putu prati Majka Marija Kraljice svijeta.
s. Katarina Jakovljević
