Rijeka 26.05.2015.
U radosnom raspoloženju započeli smo studijsko putovanje okupljanjem ispred Zagrebačke katedrale. Tu smo se našli s podmlatkom iz drugih redovničkih zajednica te čekali autobus za naše hodočasničko druženje.
Svibanj je mjesec posvećen Blaženoj Djevici Mariji kojoj predajemo svoje posvećenje na zagovor da nas čuva u našem pozivu te smo se uputili prema Njezinom svetištu na Trsatu. Prije toga smo posjetile klauzurne sestre Kćeri Srca Isusova u Lasinji i s njima slavili Svetu Misu. Iza toga smo se družili sa sestrama i upoznali se malo više s njihovim radom i načinom života. Riječ je o kontemplativnoj zajednici koja je posvećena molitvi za cijeli svijet uz klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom koje traje neprekidno. Također župnik u Lasinji, vlč. Stjepan Bradica nas je upoznao s poviješću župe koja je obilježena osobito stradanjima u Domovinskom ratu. Bio je očevidac stradanja te župe i dionik gradnje i ponovnog uzdizanja koje je obilježeno velikodušnošću ljudi koji su rado pomagali u svemu što je trebalo. Koliko je Bog velik i sam nam je posvjedočio kad mu je bilo najpotrebnije kako je Božja ruka sve vodila i koliko je važno da se u svojim potrebama utječemo zagovoru svetaca. Zaista nas je obradovalo kako njegovo svjedočenje tako i sam doček nas hodočasnika s puno pažnje i topline što je pokazao zajedničkim druženjem i agapom koji je priređen za nas. Uz župnika, svakako treba spomenuti i sestre sv. Vinka – Milosrdnice koje djeluju na župi te su nas u sestrinskoj radosti ugostile i s nama se družile. Svoj hodočasnički put s lijepim utiscima iz Lasinje nastavili smo prema Trsatu uz pjesmu, molitvu te kviz u kojem je sudjelovala i naša kandidatica Zorica Jakovljević i osvojila treće mjesto uz nagradu od Povjerenstva te nagradu koju treba pripremiti sama odgojiteljica. Što će to biti, ostaje iznenađenje. I tako kilometar po kilometar približavali smo se Trsatu uz pjesmu da se Majka Božja Trsatska moli za nas. Tu su neke diplomantice Novicijatske škole imale primiti diplome uz zagovor Blažene Djevice Marije da ih prati na njihovom daljnjem životnom putu. Gvardijan samostana fra Antun Jesenović nas je upoznao s nastankom i bitnim značajkama Svetišta te smo se osvjedočili i o mnogima koji su zagovorom Blažene Djevice Marije zadobili razne milosti. Nedavno je u ovom svetištu održan i Nacionalni susret Hrvatskih katoličkih obitelji što je nekako i logično jer svetište nosi i naziv Hrvatski Nazaret, a dragi gost 2003. godine bio je, sada sveti, Ivana Pavao II. o čemu svjedoče fotografije u klaustru samostana. Također su povijesne važnosti pohranjene u crkvi: kao grob naših vojskovođa, raznih plemića, istaknute obitelji pomoraca od kojih je poznat osobito Petar Kružić te brojni dobrotvori. Glavni oltar u svetištu resi slika okrunjene Djevice Marije koja drži Dijete Isusa kojega ona hrani svojim majčinskim mlijekom. Riječ je o slici koju je poslao papa Urban V. neutješnim Trščanima nakon što je Nazaretska kućica završila u Loretu. Svoj boravak u svetištu iskoristili smo za osobnu pobožnost kao i za zajedničku molitvu i pjesmu koju smo uputili Trsatskoj Gospi. U zahvalnosti za sve i daljnji zagovor Blažene Djevice Marije nastavili smo put prema samostanu sestara Presvetog Srca Isusova. Riječ je o našoj autohtonoj Družbi koju je osnovala 1899. godine Službenica Božja, s. Marija Krucifiksa Kozulić i to u samom gradu Rijeci. Na početku nas je pozdravila i poticajne misli ohrabrenja za naš formacijski put izrekla vrhovna glavarica s. Nives, a izlaganje o njihovoj Utemeljiteljici imala je s. Dobroslava Mlakić kao postulatorica kauze za proglašenje blaženom s. Marije Krucifikse Kozulić. U svom izlaganju s. Dobroslava nam je prikazala povijesne okolnosti i teškoće koje su ih snašle tijekom osnutka, a osobito u vrijeme komunizma. Uz sve muke Utemeljiteljica je postavila dobre temelje pod moćnom zaštitom Presvetog Srca Isusova tako da su uspjele održati sebe i svoju temeljnu karizmu, a to je karitativni rad osobito s djecom i mladima kroz razne odgojne ustanove. U zajedničkom razgovoru uz pripremljeni agape saznali smo puno toga o životu ove redovničke zajednice, a kao prigodne darove dobile smo knjige o s. Mariji Krucifiksi uz sličice s molitvama. Sestre su nam također pokazale i sobu gdje je preminula njihova Utemeljiteljica te smo nakon zajedničkog fotografiranja uz oproštaj sa sestrama posjetile Riječku katedralu koja je posvećena sv. Vidu. Jedna od kandidatica koja je rodom iz Rijeke progovorila nam je o važnosti same katedrale u kojoj je svakako važno Raspelo uz koje je vezana povijest kako je jedan kockar nakon što je prokockao sve iz ljutnje bacio kamen na Raspelo iz kojeg je onda potekla krv koja se i danas čuva. Nakon obilaska muzeja katedrale pozdravili smo se sa sestrama domaćicama i krenuli u laganu šetnju poznatom riječkom šetnicom – Korzo. Nakon kiše koja nas je malo osvježila, nastavili smo svoj put prema svojim redovničkim kućama pune dojmova, lijepih uspomena u zahvalnosti za prekrasan dan koje smo provele s drugim redovničkim pripravnicama. Lijepi je biti zajedno jer tako svjedočimo da hodimo prema istom cilju kroz različite karizme. Zahvalne našim sestrama koje su nam omogućile da smo provele ovaj dan izvan naše samostanske kuće idemo radosno dalje u ljubavi jedna prema drugoj i prema svima živeći u našim „Galilejama“.
Milica Hajder, postulantica
