Život posvećen Bogu i bližnjemu
U subotu, 6. prosinca 2014. godine u našem samostanu u Splitu na Brdima održan je susret s djevojkama u povodu Godine posvećenog života. Tema susreta je bila: Život posvećen Bogu i bližnjima. Prva grupa djevojaka 7. i 8. razreda okupila se ujutro u 10 sati u našoj dvorani gdje smo pjesmom Hvala redovnika započele svoje druženje. Susret je vodila s. Katarina Jakovljević, a uz nju su bile još s.Karmela, s. Emanuela i s. Anka.
Nakon pjesme s. Katarina je preuzela riječ i kratko uvela sudionice u Godinu posvećenog života koju je papa Franjo otvorio na Prvu nedjelju Došašća i koja će trajati do 2. veljače 2016. godine. Nakon toga ispričala im je nekoliko crtica iz povijesti Družbe sestara Kraljice svijeta. Zatim je posvjedočila o svom pozivu i životu u zajednici. Susret je završio molitvom u našoj samostanskoj kapelici gdje smo uz gitaru otpjevale nekoliko pjesama, u tišini uputile Gospodinu svoje molitve i zajedno molile molitvu za nova duhovna zvanja. Potom smo se vratile u dvoranu gdje je sve počelo na druženje uz sok, grickalice i kekse koje su sestre za ovu prigodu pripremile. U poslijepodnevnim satima, točnije u 16 sati, okupila se druga grupa djevojaka. Ovoga puta su to bile studentice i srednjoškolke s kojima smo prošle isti program. Djevojke su bile jako opuštene, radosne i iskrene u kratkoj anketi koju su na kraju susreta ispunile jednoglasno su potvrdile da su im ovakvi susreti dobri, dapače poželjni jer im na taj način približavamo naš način života. Evo nekoliko njihovih promišljanja: „1. Mislim da su ovakvi susreti potrebni jer ovako ljudi sebe mogu pronaći na tom putu i postati redovnici i redovnice. 2. Mislim da su ovakvi susreti dobri i zanimljivi jer možemo naučiti što se sve događa u životu redovnica. I dobro možemo razmisliti hoćemo li biti redovnice. 3. Osobno mislim da su ovakvi susreti potrebni. Jer kao što je rekla s. Katarina: Nikad se ne zna na čije će srce Gospodin pokucati…“
Među pitanjima u anketi bilo je i pitanje što ih privlači kod redovnica. I ovdje su odgovori bili nekako podjednaki: „Privlači me njihov vedar duh te razumijevanje za svakoga. Privlači me što su dobre i što pomažu ljudima kojima je pomoć potrebna. Kod redovnica me privlači njihova dobrota, poniznost, radost i pozitivna energija. Zato kad sam s časnom uvijek je zabavno. Kod redovnica me privlači njihova ljubaznost. Sve se prema meni ponašaju kao da smo dugogodišnje prijateljice i to mi se jako sviđa. Privlači me njihova vedrina, njihove lijepe riječi, uvijek nakon susreta s njima osjećam se puno ispunjenije…“
Upravo ovi njihovi odgovori potvrđuju istinitost papinih riječi: „Gdje su posvećene osobe uvijek je radost…“ U nadi da će se naše druženje i nakon ovog susreta nastaviti, na obostrano zadovoljstvo, razišle smo se u radosti i iščekivanju nekog novog, ponovnog, susreta u kojem ćemo nastaviti moliti i promišljati o ljepoti Bogu posvećenog života sa željom da Gospodin svratiti svoj pogled i na neku od njih te da mu one uzvatiti pogled. Jer poziv je uvijek Božja inicijativa, On je taj koji zove da Ga slijedimo u posvećenom životu, a mi smo samo oruđe u Njegovim rukama kojim se on vješto služi da dopre do ljudskih srdaca.
s. Katarina Jakovljević
