Korizmeni susret članova Udruge u Splitu
U korizmenom smo vremenu. Vremenu priprave za blagdan Uskrsa. Vremenu posta i odricanja od zla i loših navika, a ujedno i vremenu rasta u vjeri prema Bogu i bratu čovjeku. U tiho suncem i južnim vjetrom okupano subotnje jutro, 22.03.2014., članovi Udruge polako su stizali u samostan naših sestara Družbe Kraljice svijeta na Brdima u Splitu, koje su nas radosno dočekale. Okupilo se 15 članova Udruge. Družili smo se uz duhovnu misao našeg oca Smilje. Svoja srca otvorili smo Božjoj riječi koju nam je otac Smiljo u ovo subotnje jutro tumačio. Korizmenu obnovu otac Smiljo podijelio je na dvije teme: srce i križ Gospodina našega Isusa Krista. Moje srce i moj križ u svjetlu Kristovu.
Isuse – učini srca naša po srcu svome.
Zapitajmo se iskreno: Kakvo je naše srce u odnosu prema Isusovu srcu? Da li je strpljivo i puno milosrđa za svakoga od nas, za sve ljude na svijetu? Ili radi naše slabosti i sklonosti grijehu volimo izricati svoje sudove o bratu čovjeku?
Pravedan sudac je sam Bog koji proniče cijelo naše biće i zna svaku našu misao i nakanu ma koliko skrovita bila. To uvijek trebamo imati na umu.Kršćanin je pozvan biti sol zemlje i svjetlo svijeta (Mt 5, 14-16). Sam Isus je rekao: “Nemojte suditi da ne budete suđeni. Jer kako budete sudili onako će se i vama suditi, kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti (Mt 7, 1-3)”. Dakle, postupiti treba kako stoji u Knjizi mudrosti (1, 11): “Čuvajte se isprazna gunđanja i čuvajte jezik od opakih riječi, jer i najtajnija riječ nije bez učinka,a lažljiva usta ubijaju dušu”.
U korizmenom vremenu Križ zauzima posebno mjesto. Poput našeg Gospodina koji je uzeo križ na svoja ramena, i mi trebamo danomice uzimati svoj križ i ići za njim (Lk9, 23). To je naš životni put, pravi kršćanin to ne smije zaboraviti. Ako vjerujemo da je Krist umro na križu za svakog od nas, za naše grijehe, onda imamo razloga ponositi se Njegovim križem. Apostol Pavao u Poslanici Galaćanima 6, 14 piše: “A ja sam daleko od toga da se ičim ponosim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu”.
Bez Križa nema spasenja. Svatko misli da je njegov križ najteži, najveći. Teško nam je prihvatiti križ. Često gunđamo i pitamo se: Zašto Gospodine? A zaboravljamo da si ti Gospodine kroz sav svoj život, cijelim putem nosio grijehe svega svijeta, jedan za drugim, da bi svakoga od nas otkupio i darovao mu vječni život. A bio si i ostao nama u svemu jednak osim u grijehu (usp. Heb 4, 15). Na tom putu Gospodine i tebi je bio potreban čovjek. I nama je. Daj da otkrijemo svakog Šimuna na našem životnom putu i da ga radosno primimo, ali isto tako daj da i sami budemo Šimuni drugima na njihovom životnom putu. Gospodine daj da vjerno idemo tvojim putem i uvijek budemo na pravom mjestu u velikoj ljudskoj obitelji, daj da otvorena srca prihvatimo svoj križ i s djetinjim ti pouzdanjem vjerujemo.
Pojedini članovi Udruge iznijeli su svoja svjedočanstva o teškoćama pri prihvaćanju svojih životnih križeva. Tek kada uslijedi iskreno pouzdanje u Njegovu milost, kad iskreno kažemo DA Gospodine, prihvaćam tvoju volju – sve postaje “lakše”. Slijedilo je slavljenje Euharistije u samostanskoj kapeli. U kratkoj homiliji na temu Lukina evanđelja o izgubljenom sinu (Lk 15, 11-32), otac Smiljo nam je posvijestio kako Božja ljubav nema granica. Jer nije najstrašnije pasti, nego ostati ležati.
Sestre su nam pripremile i okrepu tijela pa smo druženje nastavili uz zajednički ručak, kolače i kavu.Radosni smo i zahvalni Bogu i našoj s. Karmeli koja nam je organizirala ovaj korizmeni susret kako bi obnovili naš rast u vjeri i uklonili zapreke koje nam priječe otkriti Božju prisutnost u bratu čovjeku.
Podpresjednica Udruge Vanja Martinac
