PONIZNOST I ZAJEDNIŠTVO U REDOVNIČKOM ŽIVOTU
Ovogodišnji susret sestara održan je 1. i 2. svibnja u glavnoj kući Družbe. Susret smo započele euharistijskim slavljem koje je predslavio fra Jure Šarčević, OFMCap. Prigodno predavanje na temu: Poniznost i zajedništvo u redovničkom životu održao je fra Jure. Glavna misao vodilja predavanja glasi: „Poniznost i zajedništvo temelj su redovničkog života. Ili još bolje dva stupa. Poniznost i zajedništvo su kao dvije strane iste medalje – nemoguće je graditi istinsko zajedništvo bez duboke poniznosti, dok poniznost svoje najjasnije ogledalo pronalazi upravo u suživotu s drugima.“ Svoje izlaganje je koncipirao u tri dijela. 1. Biblijski temelji poniznosti, 2. Biblijski temelji zajedništva i na kraju 3. Sveci kao putokazi (Franjo i Leopold B. M.) Kao zaključak naveo je tri potrebna “motora” koja pokreću poniznost ako želimo da nam zajedništvo opstane:
- Ispovijedanje krivnje (Mea Culpa): sv. Jakov kaže: „Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite” (Jak 5,16). U zajednici gdje nitko nikad ne priznaje pogrešku, vlada duhovna smrt.
- Pranje nogu (Iv 13, 14-15): Isus pere noge učenicima. U redovništvu to znači raditi poslove koje nitko drugi ne želi, bez isticanja.
- Šutnja kao čuvarica zajedništva: Često je najponiznije i najkorisnije za zajednicu – prešutjeti kritiku. Oholost uvijek mora “reći svoju”, dok poniznost čeka Božje vrijeme.
Drugo predavanje održala je s. Marina Lukač na temu: Acedija – skriveno zlo našega doba. Nakon čega je uslijedio rad u manjim skupinama. Radni dio smo prekinule meditativnom krunicom prije zajedničkog objeda. Te nastavile rad popodne. Prvi dan smo završile euharistijskim klanjanjem, zajedničkom Večernjom i večerom.
Drugi dan smo hodočastile na Kaptol, sudjelovale smo na svetoj misi u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca, pohodile grob našega blaženika u katedrali, na Kamenitim vratima s okupljenim vjernicima izmolile krunicu i litanije BDM te za kraj hodočastile u crkvu sv. Franje na Kaptolu čiju 800. obljetnicu smrti ove godine slavimo. Susret smo završile zajedničkim objedom u glavnoj kući, nakon čega su sestre pošle svojim kućama.
I ovogodišnji susret je bio milosni trenutak da se okupimo zajedno, zajedno promišljamo o onome što je dobro i kako to učiniti još boljim da bi se u nam i po nama proslavio Bog, ali i uvidjeti onu drugu stranu medalje pred kojom ne želimo zatvarati svoj pogled i moliti Gospodina da se na nama proslavi svojom ljubavlju i milosrđem.
s. Katarina Jakovljević
