Bdjenje pod geslom “Ja izabrah vas…!” započelo je zazivom Duha Svetoga, te predstavljanjem muških i ženskih redovničkih zajednica koje djeluju u Republici Hrvatskoj. Svaka redovnička zajednica donijela je nešto što na specifičan način predstavlja upravo tu družbu, odnosno karizmu.
Obraćajući se okupljenim redovnicama i redovnicima koji su u takvom broju, ali i sastavu prvi puta bili okupljeni u katedrali, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, OFMCap. rekao je: “Pozdravljam vas večeras u ovom posebnom slavlju molitve, pokorničke službe i zahvalne adoracije Gospodinu za brojne milosti koje nam nastavlja davati u ovoj Godini posvećenog života za koju želimo da uistinu bude godinom milosti Gospodnje za sve nas. Pozivam vas da upravo večeras obnovimo svoj osobni susret s Gospodinom našim Isusom Kristom; da obnovimo svoje predanje i posvećenje, upravo onako kako je to učinio On sam, kad su ga njegovi roditelji, još dok je bio sasvim malo dijete, donijeli u hram da ga prikažu Gospodinu”.
U drugom dijelu bdjenja pokorničko bogoslužje predvodio je dubrovački biskup i predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života mons. Mate Uzinić. …Kažem vam hvala: hvala zbog toga što postojite, hvala zbog toga što ste se odazvali Gospodinovu pozivu, hvala zbog svega što činite, hvala što ste večeras sve vaše karizme, sva ona vaša nadahnuća u otvorenosti Duhu Svetome pridružili karizmi čovjeka po kojemu se zove ova katedrala, a ona se zove Stepinčeva katedrala, karizmi bl. Alojzija Stepinca koji nam je svima zajedno nadahnuće u ljubavi prema Bogu, prema Crkvi, osobito u vjernosti Petrovoj stolici…U ovim trenucima koji slijede trebamo se propitati “što je ostalo od te naše, moje karizme, koliko sam ja sam vjeran”, istaknuo je biskup Uzinić. Podsjetio je kako Godina posvećenog života ima tri dijela. Ovo prisjećanje na karizme je zahvalno sjećanje na prošlost. U njemu vidimo također i nadu za budućnost. No, ono što je najvažnije za ovaj trenutak pokorničkog slavlja je pitanje “a što je sa sadašnjošću; živim li ja s ljubavlju svoju sadašnjost?”
Rekao je zatim kako osim ovih ciljeva Godine posvećenog života imamo i neka očekivanja. Najprije je to očekivanje da budemo radosni, da karizmu svoje poslanje u ovom svijetu i vremenu ne doživljavamo kao teret, nego kao pravu priliku da možemo svima posvjedočiti radost koja nas je zahvatila u slijeđenju Isusa Krista.Zatim je tu potreba proroštva. Ne smijemo šutjeti o Isusu Kristu moramo govoriti najprije životom, a onda i riječima. Tu su i periferije na koje moramo otići: margine i Crkve i društva, ne samo u onom materijalnom smislu, nego još više duhovnom smislu. I na kraju to je ovo naše vrijeme koje moramo razumjeti, kao što su svoje vrijeme razumjeli vaši utemeljitelji i u svjetlu Evanđelja Isusa Krista dali odgovore na svoje vrijeme.
Nakon Službe riječi, prigodni nagovor s ispitom savjesti prema evanđeoskom odlomku s blaženstvima održao je don Damir Stojić, SDB. U završnom dijelu bdjenja održano je klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu koje je prevodio o. Ivan Mandurić, DI, sa suradnicima. Tijekom bdjenja bila je prigoda i za ispovijed.
Naša Družba je za taj događaj dala izraditi Logo Družbe i prezentirati ga u nekoliko rečenica. Nažalost, sve je bilo određeno, tj. samo dvije do tri rečenice o svakoj Družbi. Stoga smo Duh naše Družbe, geslo i glavnu svrhu kratko saželi, odnosno, onoliko koliko su nam dopustili. s. Ljubica Josić i s. Katarina Jakovljević su prinijele naš Logo dok su redovnik i redovnica čitali sadržaj koji objašnjava predstavljeni znak.Sudjelovalo je dosta naših sestara, iz Velike Gorice, Dubrave, s. Marta Hrenić i s. Slavica Mamuzić iz Tovarnika te s. Franka Bjelobradić iz Višnjevca,aspirantice i postulantica Milica.
