„Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja Gospodina
našega Isusa Krista.“ (Fil 3, 20)
Poštovani župniče, poštovana rodbino i prijatelji naše sestre Ruže, drage sestre…
„Smrt je svršetak čovjekova zemaljskog hodočašća, svršetak vremena milosti i milosrđa koje mu Gospodin pruža da ostvari svoj ovozemni život prema Božjem nacrtu i da odredi svoju konačnu svrhu…“ (KKC 1013)
U rano svitanje novoga dana, petak 27. kolovoza 2021. g., naša s. Ruža Livaja, ispunivši svoje ovozemaljsko poslanje, završila je svoje putovanje – zemaljsko hodočašće i tiho se preselila u dom Oca nebeskoga.
Bolešću vezana za bolesnički krevet, osobito zadnjih 25. dana bolničkog liječenja, strpljivo je čekala susret sa svojim nebeskim Zaručnikom Isusom Kristom, kojega je svim svojim bićem ljubila, vjerno i predano mu služila u bližnjima, kroz 52. godine redovničkog života.
Sestra Ruža Livaja rođena je 29. listopada 1932. godine u Dobričevićima kod Konjica, u Bosni i Hercegovini, od oca Tade Livaja i majke Anđe rođene Kostić. U Družbu sestara Kraljice svijeta dolazi 05. 12. 1969. g. u Split.
Doživotne zavjete je položila 21. 03. 1982. g. u Velikoj Gorici.
Kroz 5. godina u Splitu, s. Ruža je imala dužnost čuvanja djece u obiteljima, a od 1974. godine, dolazi u našu glavnu kuću – u Zagrebačkoj Dubravi te punih 35. g. odgovorno i predano dvori i njeguje stare i bolesne osobe.
Redovnički život i hod s. Ruže bio je vrlo tih, nenametljiv, šutljiv, samozatajan i ponizan. S. Ruža je bila vrlo uslužna i dosjetljiva, nastojeći sitnim i malim uslugama i pažnjom razveseliti i obradovati druge.
Životnu snagu crpila je iz Euharistije, u osobnoj i zajedničkoj molitvi, a u danima bolesti uvijek je u rukama imala krunicu. S posebnom pobožnošću i čežnjom je, u bolesničkoj sobi, primala sv. Pričest.
I dok se danas opraštamo od s. Ruže, zahvalni Bogu za život i njeno djelovanje u Družbi, zahvaljujemo svima koji su joj olakšali zadnje dane njezina života: djelatnicima bolnice Fran Mihaljević i specijalne bolnice za plućne bolesti u Rokfellerovoj.
Draga s. Ruža, neka ti milosrdni Bog oprosti sve tvoje ljudske slabosti i nagradi te za sve dobro što si učinila za Crkvu, našu Družbu, za sve bolesne i nemoćne, koje si njegovala.
Uživaj u radosti Gospodara svoga, u društvu našeg pokojnog Utemeljitelja i pokojnih sestara. Moli za nas koji smo još u ovoj suznoj dolini, da ostanemo čvrsti u Gospodinu prianjajući uz neprolazno i vječno.
Pokoj vječni i svjetlo vječno daruj joj Gospodine. Počivala u miru Božjem.
(Posmrtni govor: s. Terezija Šarčević, Vrhovna voditeljica)
