SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI
Bjelovar, 17. 09. 2022.
U Bjelovaru i Bjelovarsko-Križevačkoj biskupiji 17. 09. 2022. godine bio je susret Hrvatske katoličke mladeži. U organizacijski dio planirano je i da svaka redovnička zajednica sebe predstavi u postavi jednog štanda. Zamišljeno je da mladi tako izbližega vide razne uniforme časnih sestara i braće redovnika. Svaka zajednica je na svoj kreativni način pokušala nešto reći o sebi, svom djelovanju i poslanju kroz razne rukotvorine, slikanje, pisanu riječ, itd…
Odlukom naše vrhovne voditeljice u Bjelovar smo se uputile po onoj „Od sva se četiri vjetra“ s. Marija iz Botinca, s. Antonija iz Velike Gorice, s. Marina i s. Anica iz Dubrave. Malo mi bilo čudno da mi.. rekla bi jedna „mladice“ mladima predstavljamo Družbu, a zbroj naše dobi nije 70 – nego 248. Uh, uh…
Dakle; kišni dan od jutra do noći. U Bjelovar pristižu mladi iz raznih krajeva Lijepe naše i naše lijepe Bosne i Hercegovine i malo dalje Njemačke, Austrije… Dobismo prve upute, majice, kabanice, a volonteri nam pokazuju štandove… I, s. Anica počinje sa aranžiranjem u svome stilu… I, bijaše veoma dobro!
Počinje promenada mladih, zagledaju se u štandove, zaustavljaju se… ponešto pitaju, oni nas – mi njih, a s. Marina neumorna u tumačenju molitvi, blagoslova, natpisa na kemijskim olovkama… Pitala sam se: „Kako ima snage toliko pričati?“, a s. Marina od silne želje da sve protumači, objasni i nekoga privuče u Družbu – ne sustaje. Svaka čast, sestro!
Mladi se zaustavljaju i cure i dečki, izabiru sebi sličicu, knjižicu, narukvicu… i tako naš štand postaje sve siromašniji… Bogu hvala! Razdijeljeni su naši promidžbeni materijali, upućeno toliko riječi, blagoslova, poticaja…
Kiša ne prestaje padati. Mladima to ne smeta. Oni pjevaju, plešu, druže se, sklapaju nova prijateljstva, a nas pomalo hvata hladnoća, mokre noge, zglobovi škripe, leđa ukočena, ni kišobrani ne pomažu… No, vjerujemo da će sve to donijeti nekog ploda.
Oko 15.00 sati formira se procesija ispred katedrale i mladi odlaze do stadiona gdje je predviđeno Euharistijsko slavlje s našim biskupima, a nakon susreta sa živim Bogom u Euharistiji – predviđen je koncert.
Mi smo odlučile krenuti kući. Vjerujemo da smo bar donekle ispunile svoj zadatak i da će bar netko, od mladih koje smo susreli, osjetiti potrebu da barem razmisli o susretima sa redovnicima i redovnicima i zapita se: „Nisam li i ja pozvan ili poslan izbližega slijediti Krista kako bi se On u nama i po nama proslavio!!!“
s. Mande Antonija Crnoja
