u Družba Sestara Kraljice svijeta

24. ZAHVALNO, PJEŠAČKO HODOČAŠĆE VJERNIKA GRADA VELIKE GORICE U MARIJU BISTRICU

Tradicionalno 24. zahvalno pješačko hodočašće vjernika Velike Gorice u Mariju Bistricu održano je 5. rujna 2015. godine. Kao i svake godine, priključile su se i naše sestre. Tako su se uz s. Matiju koja hodočasti od samog početka, pridružile s. Katarina, s Ljubica i kandidatica Zorica. Hodočasnički put udruženi sa zavjetom vjernika Velike Gorice, započeli smo ispred župne crkve Navještenja BDM gdje smo se okupili, a molitvu za početak hodočašća predvodio je župnik Norbert Ivan Koprivec koji je zajedno s nama pješačio. Iako je kiša dobro padala to nije obeshrabrilo da se okupi preko 1500 vjernika. Sve do prvog odmarališta u Šćitarjevu, unatoč kiši, molilo se i pjevalo, a onda je i kiša slabila te smo zahvalna srca blagovali što su nam vrijedni domaćini sa svojim župnikom Stjepanom pripremili. Nakon odmora nastavili smo hod autocestom uz molitvu i pjesmu u manjim grupama radi prometa. Povremeno nas je pratila lagana kiša, ali to više nikome nije smetalo jer je vladalo tako pozitivno ozračje i zajedništvo da nas je sve skupa to nosilo bez obzira na vremenske (ne)prilike. Silazak s auotoceste iskoristili smo za kratki predah u Soblincu te dalje nastavili u istom duhu. Veći odmor imali smo u Kašini, a onda je krenuo uspon do Laza te radosno spuštanje prema našem cilju, a to je svetište Majke Božje Bistričke. Noge kao da su same išle iako su mišići pa i žuljevi malo zatezali, ali kad je duh jak nema problema. Veliki broj hodočasnika okupio se prema dogovoru kod kapelice sv. Ladislava te u procesiji na čelu s križem i prigodnom zastavom za ovo hodočašće, uz pjesmu krenuli prema crkvi. Dočekao nas je upravitelj Svetišta mons. Zlatko Koren te blagoslovio svetom vodom i uputio nam riječi pozdrava i dobrodošlice istaknuvši kako bi se svaki drugi događaj odgodio zbog takvog lošeg vremena. No, u velikogoričkom kraju žive vjernici čvrste, jake i nepokolebljive vjere. Kao što vas je prala kiša neka vas pere Božja milost i neka tako ostane u sve dane našeg života, rekaojemons.Koren.
Nakon obilaska oko lika Majke Božje Bistričke ostali smo u molitvi, a onda se nastavila duhovna priprava kroz ispovijed i osobnu pobožnost. U 18.00 sati uslijedilo je zahvalno misno slavlje koje je predvodio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. U propovijedi biskup Gorski osvrnuo se na proroka Izaiju koji govori o vremenu kad će procvjetati pustinja, kad će sam Bog doći i spasiti naš narod. To je razlog zašto dolazimo u svetišta – jer želimo biti blizu oltaru, blizu Bogu. Sva ta čežnja za Bogom ostvarila se dolaskom Isusa Krista jer, kako slušamo u Evanđelju, gluhi čuju, nijemi govore, a hromi hode. Isus je nastupio kao gospodar prirodnih sila koji vraća stvari na svoje mjesto. Nije Božja volja da čovjek bude bolestan i da trpi. Bog dolazi u naš svijet da spasi čovjeka. Koliko milosti se događa po Marijinu zagovoru. Kolike pak Bog spašava po ljudima – liječnicima. Glavna misao je želja da Bog nas nagovori da mi sami sebe čujemo. Gluhi i nijemi su uzeti kao primjer da i mi uspostavimo komunikaciju s Bogom. Na Krštenju nam svećenik dotiče um, usta i uši. Krist nam i danas u sakramentu Krštenja otvara uši i usta da možemo ispovijedati svoju vjeru. Bog nam otvara uho duha, duše, srca da Božja riječ odsjedne. Pomalo smo postali gluhi za Božju riječ. Imamo medije na kojima se Božja Riječ ponavlja ali nam ne sjeda u srce. Božji govor je prisutan u ljudima, okruženju, znakovima vremena. Treba čitati znakove vremena. Postavlja se pitanje zašto čovjek ne sluša Boga? Odgovor se svodi na strah. Božja Riječ je kao mač koji prodire u srce i ostavlja trag i zato je ne slušamo jer je teško mijenjati život prema njoj. Na Krštenju nam je Bog otvorio usta, a mi smo nijemi kad treba ispovijedati svoju vjeru. Djeca i ljudi s određenim teškoćama trebaju puno ljubavi, a jesmo li im spremni darovati svoje vrijeme? Ima ljudi kojima je uskraćena mogućnost govora o istini. Mi smo ono što radimo i živimo, a ne ono što o sebi mislimo i govorimo. Lakše je reći da nešto ne možemo napraviti nego učiniti napor. Bojimo se suda javnosti, a ne bojimo se suda Božjega. Briga za čovjeka je također dar od Boga. Apostol Jakov prekorio je vjernike zbog nesklada između njihove vjere u Boga i življenja. Prema moćnima se klanjamo a male tlačimo. Uglednici imaju prednost a siromašni su u drugom planu. Papa Franjo nam riječima, djelima, primjerom i životom ukazuje na nepravdu koja je ljudima učinjena. Ekonomsko ropstvo su osjetili mnogi u našoj Domovini. Oni koji ljube Boga ne rade razliku među ljudima, jer prezreti malog znači prezreti Boga. Trebamo se zauzeti za bližnjeg kao za sebe samoga. Isus je u pročitanom Evanđelju ozdravio poganina a ne vjernika. Slušati Boga i ispovijedati vjeru u Boga znači brak i obitelj graditi na temelju evanđelja i odluke donositi na temelju vjere. Kako nam je srce tvrdo kad treba šutjeti, a usta velika kad treba govoriti. Uši nam Isus mora otvoriti za slušanje Boga, a usta za zahvaljivanje. Marija nam je na svijet donijela Isusa – o njemu je prebirala u svojem srcu. Sjetimo se Marijina hvalospjeva „Veliča Gospodina duša moja…” Marija se nije bojala zauzeti za one u potrebi. Ona je majka, žena, potpuno Božja. Zato i mi dolazimo u njezino svetište da se i mi otvorimo Bogu. Neka nam se po Marijinom zagovoru otvori srce i usta za novi govor u ovom svijetu. Budimo uho za bližnje da preko nas mogu progovoriti o svojim problemima. Tad će u našoj Hrvatskoj procvjetati ona pustinja o kojoj govori prorok Izaija, rekao je u propovijedi biskup Gorski.
Promatrajući vjernike koji su sudjelovali na Euharistiji biskup Gorski je s ganućem rekao, da je ponosan što pripada narodu koji ima ovakve hodočasnike. Nakon sv. Mise, hodočasnici su još jednom obišli oltar u procesiji i zahvalili za darovane im milosti.

Preporučeni postovi
Pošaljite nam e-mail:

Veselimo se Vašoj poruci, hvala.

Not readable? Change text. captcha txt