Ovogodišnji susret sestara po službama okupio je sestre iz svih naših kućnih zajednica diljem Lijepe naše, pa i izvan nje i trajao je puna dva dana. Prvi dan je bio radni, dok je drugi bio hodočasnički, naime posjetile smo dva Hrvatska svetišta (sv. Josipa u Karlovcu i bl. Alojzija Stepinca u Krašiću).
Susret smo započele duhovnim nagovorima p. Nike Bilića DI. U prvom smo nagovoru razmišljali o biblijskom tekstu iz knjige Izlaska 32 poglavlje u kojem nam je Pater približio, svima dobro poznat, događaj oko zlatnog teleta. Na kraju smo dobile i tri pitanja za osobno razmišljanje: Koji su naši lažni bogovi? Ima li u mom životu kušnja vjere? Osjećam li se više kao Aron ili kao Mojisje? Nakon kratke pauze i osvježenja uslijedio je drugi nagovor koji se temeljio na dvama tekstovima iz NZ-a, točnije iz evanđelja po Marku, o Isusovim kušnjama te o pozivu učenika. Kao i u prethodnom nagovoru imale smo pitanja za osobno razmišljanje: Koja je moja najveća slabost? Što mi pruža osjećaj sigurnosti? Kada je to meni Riječ Božja pomogla? Kada me je Gospodin pogledao? Koje su moje mreže? Što je Isus do sada učinio za mene? Potom je slijedila sveta misa i ručak.
Drugi dio – radni, odnosio se na naš svagdanji život, komunikaciju, zajedništvo itd. Diskusija je bila bogata, aktivna i plodna. Zaključak je, hrabro s Gospodinom kroz molitvu osvajati srca ljudi i budno paziti na svoj duhovni rast.
Prezentacija iz našeg života, iz svake kuće posebno, razveselila je sestre i izazvala more smijeha. Dan smo završili molitvom i druženjem.
Slijedeći da smo oko 9.00 zajedno krenule iz Dubrave prema Karlovcu i sv. Josipu gdje smo obavile osobne pobožnosti, sudjelovale na svetoj Misi, fotografirale se te uputile prema zadnjoj destinaciji – Krašiću. Po dolasku u Krašić posjetile smo crkvu, pomolile se i zapjevale našem kardinalu. Zatim smo blagovale ono što smo si pripremile, obišle spomen prostorije u kojim je naš blaženik proveo zadnje dane, potom se uputile prema postajama Križnog puta gdje smo molitvom pratile našeg Gospodina i našeg blaženika na njihovim životnim putevima, i ako su povijesno i godinama udaljeni, ono što ih povezuje jest patnja koju su nevini podnijeli i ljubav kojom su tu patnju na svojim ramenima za ljubav Božju i spas svoga naroda iznijeli.
Okrijepljene primjerima svetosti ove dvojice velikih muževa vratile smo se svojim kućama, svojim svakodnevnim dužnostima sa zadatkom da nešto, pa makar to bio i mali korak, učinimo kako bi nam naš život bio ljepši i plodonosniji.
s. Katarina Jakovljević
Preporučeni postovi
