Ljeto se polako zahuktava i osjeća se potreba da se povučemo malo kako bismo obnovili dušu i tijelo. Upravo, to je bila i dobra prilika da naša odgojna družina u znak zahvalnosti za sve milosti koje smo primili hodočasti 22. 6. 2015. Gospi Sinjskoj, a 25. 6. 2015. na Kamenita vrata i u Zagrebačku katedralu. Kako je naša postulantica Milica iz južnih krajeva priličilo je da smo se uputili Gospi Sinjskoj u sklopu hodočašća koje je organizirala župa Navještenja BDM iz Velike Gorice. Krenuli smo u jutarnjim satima pod vodstvom župnika vlč. Norberta Ivana Koprivca koji nas je tijekom puta animirao kroz molitvu i pjesmu te ugodno druženje uz razne zgode i nezgode iz našega svakidašnjeg života. U radosnom ozračju put nam se do Sinja učinio kratak tako da smo se iznenadili kad smo došli našoj nebeskoj zaštitnici poznatoj kao Gospa Sinjska. Po dolasku dočekala nas je naša župljanka Nedjeljka koja je rodom iz tih krajeva te smo se uputili u samo svetište. Gvardijan samostana fra Petar Klapež radosno nas je pozdravio pred ulazom u samostan te u kratkom razgovoru krenuli smo na duhovnu pripravu za slavlje svete Mise kroz ispovijed i osobnu pobožnost. U svečanoj procesiji uz pjesme Majci Božjoj započeli smo Euharistijsko slavlje. Misno slavlje predvodio je fra Petar uz koncelebraciju župnika Norberta i jednog svećenika iz Zadra koji je došao sa svojim župljanima. U nadahnutoj propovijedi prikazao nam je povijest svetišta Gospe Sinjske gdje se zaista očitovao moćni zagovor naše Nebeske Majke Marije. Uz njezinu pomoć, makar i bez izgleda za bilo kakvu pobjedu došlo je do obrata i šačica naše vojske uspjela je pobijediti moćnog neprijatelja. Kroz dugu povijest očitovale su se velike milosti po zagovoru Majke Marije koja do dana današnjega bdije nad našim hrvatskim narodom. Ono što sva marijanska svetišta povezuje jest Marijin poziv na molitvu, pokoru i obraćenje. To je trajni zadatak na kojemu svi mi moramo raditi jer Majka Marija kako je i na slici prikazano, kroz jedno uho koje se vidi spremno sluša sve ono što je u našim srcima, a njoj rado povjeravamo, zaključio je gvardijan. Po završetku misnoga slavlja uz pjesmu učinili smo zavjet oko slike Gospe Sinjske te se uputili u razgledavanje samostanskog muzeja. Nakon okrepe tijela uz zajednički ručak, uputili smo se na pobožnost Križnog puta na brdo iznad Sinja gdje se uređuju postaje. Svoj hodočasnički hod uz pozdrav Gospi Sinjskoj nastavili smo prema Trogiru gdje smo posjetili katedralu te prigodni muzej. Uz osobno razgledavanje grada i oživljavanje sjećanja te zahvalnosti Bogu za našu povijest koja je duboko prožeta vjerom preporučili smo se našim nebeskim zaštitnicima te ispunjena srca krenuli prema Velikoj Gorici. Svi koji su bili na ovom hodočasničkom putu zahvalni su Bogu za ovaj prekrasan zajednički dan ispunjen molitvom, pjesmom, šalama, smijehom što se moglo vidjeti i osjetiti. Ostaje nam da se i dalje izručujemo moćnom zagovoru Majke Marije kako smo često putem i pjevali: „Čuj, Majko čuj, svoje djece glas, ne daj da nas bijeda bije, brani, brani, Majko, nas.“
U tom duhu nastavili smo i zahvalni hodočasnički hod Gospi od Kamenitih vrata i na grob našega blaženika kardinala Alojzija Stepinca zajedno s našim kandidaticama, Zoricom i Anamarijom. Upravo ova dva posebna mjesta pokazuju nam kako se u životu isplati biti Božji jer ono što će ostati iza nas jest naša vjernost prema Bogu, Crkvi i Domovini. Zato u zahvalnosti za uspješan završetak srednjoškolskog obrazovanja htjeli smo izreći Bogu hvala za sve te se i dalje preporučiti našoj nebeskoj Majci Mariji i našem dragom blaženiku, a nadamo se uskoro i službeno svecu Katoličke crkve. Kroz molitvu i zajedničko druženje došli smo i do zoološkog vrta gdje smo upoznali mnoga divna Božja stvorenja. Zapravo ovi naši hodočasnički dani imali su upravo i cilj posvijestiti iz dana u dan, iz trenutka u trenutak zahvalnost Bogu i Nebeskoj Majci za sve što nam je darovano.
I zato, od srca hvala svima koji nas prati i neka nas sve prati dobri Bog kako bi se On u nama i po nama proslavio.
