Naša Družba svakih šest godina ima svoju Generalnu skupštinu (Kapitul), na kojem izabere Vrhovno vijeće Družbe, razmatra o životu i radu sestara te stvara nove planove za život. Ove godine Skupštinom je predsjedao pomoćni zagrebački biskup mons. dr. Ivan Šaško u pratnji preč. Marka Kovača biskupskog vikara i kancelara Nadbiskupskog duhovnog stola. Fra Jure Šarčević OFMCap pratio je sestre kroz Skupštinu svetom misom i prigodnim predavanje na temu: ZAJEDNIŠTVO, SUDJELOVANJE I POSLANJE. Biskup nam je u propovijedi rekao: “Drage sestre!
- Evanđelje je privlačno, jer – kolikogod ga puta čuli – ima snagu objaviti nam neobičnosti. Njih smo pozvani čuti, bilo da sami zauzimamo nova motrišta, bilo da ih susrećemo u tumačenjima drugih.
Neobično je to svadbeno slavlje u Kani. Zaručnik je stavljen ‘u drugi plan’, zaručnica se ni ne spominje, a nositelji događaja su uzvanici i poslužitelji kod stola. Ozračje se mijenja u trenutku spoznaje o nedostatku vina. O nedostatku… I mi u Crkvi najčešće reagiramo iz primjećivanja da nešto nedostaje, a ne iz prepoznavanja dara i obilja. Već se u tome nalazi predivan poticaj i nadahnuće.
Nadalje, usvojili smo tumačenje da je vino simbol ljubavi i da je gozba metafora ljubavi, odnosa Boga i čovječanstva. Taj odnos tijekom življenja, zahvaćen svakidašnjicom, dobiva obilježja umora, iscrpljenosti, praznine i nalazi se u slici praznih amfora koje treba napuniti nečim novim.
Nisu dovoljni izvanjski postupci, po sebi itekako govorljivi, kao što je pranje ruku; ali su nijemi, ako nije oprano srce. Potrebno je novo vino, koje ima snagu novoga raspoloženja; neočekivano dobro vino.
Vi nosite ime Kraljice svijeta, Kraljice Kralja svevladara. Upravo u Psalmu 104., u kojemu je pohvala Bogu Stvoritelju, nalazimo i redak (r. 15) u kojemu se govori o vinu koje razvedruje, razveseljuje ljudsko srce.
Taj redak ne bi smio biti izdvojen iz cjeline koja molitveno pjeva: „Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi da kruh okrijepi srce čovjeku.“ U toj su cjelini: voda, vino, ulje i kruh, nosivi prirodni elementi sakramenata koji govore o ljudskome duhu i povezanosti s vječnošću.
- Evanđelje to čudo, taj znamen u Kani, zove prvim, početnim, temeljnim za sve druge. Ako ‘razumijemo’ Kanu, ‘razumijemo’ velik dio Evanđelja. U Kani je novo Božje lice, lice našega Gospodina: neočekivano, prisutno u slavlju svadbenoga blagovanja; lice koje više voli prihvaćanje obiteljskoga doma od nedostupnosti Hrama; koji se dopušta naći za stolom, u zajedništvu s ljudima više negoli u pustinji, na uzvisinama, svetištima. Draža su mu radosna, razigrana (i pomalo nestašna) djeca od tužne i poslušne djece. (E. R.)
Ivanovo krštenje koje je potaknuto propovijedanjem o završetku i zahvaćalo upozorenjem budeći strah pred Božjim dolaskom, dobilo je odgovor u Isusu koji ne gasi stijenja i ne lomi trsku, koji i naše kršćanstvo – kako nam je objavio – želi osvježiti i prožeti radošću.
Svoje javno djelovanje Isus započinje u brizi za ljudsku radost. Kao da zanemaruje toliko boli, trpljenja svoga naroda; suze i bolesti, bijede i siromaštva. Mogao je početi od tih ozračja i očitovanja milosrđa. No, on nam povjerava srž odnosa Boga i čovjeka te ostaje s nama ponajprije za stolom i žrtvenikom svoje ljubavi.
- Marija pozorno živi sve što se oko nje događa, onom pozornošću koja je već u sebi molitva. Primijetimo njezine riječi: Vina nemaju. Nije rekla: Nestalo je, potrošeno je vino, nego misli na mladence: njih dvoje nemaju vina; njihovo je slavlje ugroženo. Ona vidi koga najviše pogađa taj nedostatak. Na Isusove grube riječi, koje pripadaju njegovim najgrubljim riječima (uz one izgovorene apostolu Petru ili onomu čovjeku koji je želio pokopati oca prije negoli pođe za njim); na te riječi Marija odgovara predivnim naputkom koji ostaje vrijediti za sve naraštaje Kristovih učenika i učenica: Što god vam rekne – učinite! To ima značenje: Oživotvorite njegovu riječ; oživotvorite njegovu Radosnu vijest!
Ne samo: Slušajte ga, nego: Činite, dajte da postane vašim tijelom i krvlju ono što je darovao u euharistiji, kada nam je rekao da njegovu ljubav činimo njemu na spomen. I amfore koje u sebi nisu imale ljubavi, ispunjene su; životi su preobraženi.
Čuvajmo taj okus slavlja s Gospodinom i s Marijom.
Ovdje je Mariju lako mogući zamisliti (ne dodajući ništa Evanđelju) i susresti ju nasmijanu, vedru, u razgovoru i plesu, i baš zato pozornu i punu brižnosti, da bude uvijek dovoljno Božje prisutnosti. Nju molimo i za svoje živote.
Za današnje euharistijsko slavlje izabrali smo obrazac o Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici svega stvorenoga, a čitanja uzeli od Mise o Majci dobroga savjeta. U poniznosti i sigurni u njezin savjet koji dolazi od Duha i u drugu dvoranu (gdje se održava Generalna skupština) prenesimo radost slavlja s Gospodinom koji nam daruje sebe, da nam ništa ne bi nedostajalo, da bismo imali puninu radosti. Amen.”
Izboru Vrhovne voditeljice predsjedao je Biskup, a izabrana je s. Marina Lukač. Ostalim tijelima Vijeća predsjedala je nova vrhovna voditeljica, a izabrane su:
s. Terezija Šarčević – vrhovna zamjenica
s. Marta Jozić – vrhovna savjetnica
s. Katarina Jakovljević – vrhovna tajnica
s. Anica Ćurić – vrhovna ekonoma
Sestre su donijele zaključke Skupštine po kojima će ravnati svoj život kroz slijedećih šest godina. Zapjevale su ‘Tebe Boga hvalimo’!